priòpćiti (što) svrš. 〈prez. prìopćīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìopćen, gl. im. priopćénje〉
1.
prenijeti ili saopćiti (u povjerenju, usput)
2.
neol. saopćiti, obavijestiti, javiti, izjaviti, objaviti, informirati (o čemu), reći, kazati, dati na znanje, uputiti jednosmjernu poruku ili obavijest (od višega k nižem u hijerarhiji, od pretpostavljenoga u službi podčinjenom i sl.)
priòpćiti (što) svrš. 〈prez. prìopćīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìopćen, gl. im. priopćénje〉
1.
prenijeti ili saopćiti (u povjerenju, usput)
2.
neol. saopćiti, obavijestiti, javiti, izjaviti, objaviti, informirati (o čemu), reći, kazati, dati na znanje, uputiti jednosmjernu poruku ili obavijest (od višega k nižem u hijerarhiji, od pretpostavljenoga u službi podčinjenom i sl.)
